Nakon briljantnog eseja Gos. G. Čakića o korištenju "piramida" kao "novih arki", slijedeće djelo se pojavilo u onome što ja nazivam "ugao za delirije" na stranici Fondacije, iz pera samog Gos. Osmanagića oca, Murisa. Radi se o zborniku od četiri teksta, koji je imao čast, za razliku od djela Gos. Čakića i nekih drugih, da bude preveden i na engleski. Gos. Muris Osmanagić, inženjer Rudarstva i političar improvizira ovdje arheologa , epigrafičara, kartografa,... i ostavlja očito slobodan prostor za napuhivanje mašte.

Magnetna grobnica

Prvi dio se zove "VRATNICE - Predvorje i kult mrtvih vladara Bosanske doline piramida" ili "VRATNICE - The Court and Cult of the Dead Rulers, Bosnian Valley of Pyramids"). Poslije svečanog početka "čudesne planetarne vizije" Semira Osmanagića, Muris Osmanagić nam ukazuje na razloge interesa Fondacije njegovog sina za mjesto Vratnica, sela koje se nalazi na nekoliko kilometara od Visokog, gdje su počela iskopavanja (u početku bez dozvole) u mjesecu augustu 2006. U blizini tog sela nalazi se brdo Toprakalia, za koji Muris Osmanagić podvlači "sa čudan, neslavensko ime" - ne želim se puno time baviti, ali čini mi se da u tom imenu sa čisto turskom rimom, nema ništa čudno, u području koje je ostalo pod otomanskom dominacijom četiri stoljeća. Ovo brdo bi bilo po M.Osmanagiću, ocu, jedna hipotetska "mistična grobnica", istovremeno i grobnica prahistorijskih vladara bosanske Doline Piramida, i "jako magnetsko polje".

Na osnovi čega je M.Osmanagić zasnovao tu hipotezu ? Prvo, na postojanju širokih kamenih ploča, o kojima nam istovremeno govori da su bili "od sitnozrnog pješčara, vrlo tvrdi", i da su "ličili na izliveni čeliko-beton", što je vrlo kontradiktorno. Ove ploče su uostalom ukrašene "ravnomjernom mozaikom sa udubljenjima". Moguće je, da je brdo Vratnica nastala od istih slojeva iz srednjeg Miocena kao i Plješevica, slojevi od pješčenjaka ukrašenih sa "ripple-marks" koji se izmjenjuju sa slojevima lapora i gline. Drugi sigurni pokazatelj po M.Osmanagiću senioru, je činjenica da "kompas je potpuno stao" na vrhu brda, gdje "jaka magnetska sila spriječila ga je da funkcionira". Kakva je veza između ova dva elementa i "predvorja starih vladara" ili "kulta mrtvih vladara" ? O tome se neće saznati više, ali autor obećava, za kraj 2006. godine, dokaze "pravog arheološkog potencijala" Vratnice - dokaz na kojega se još čeka u trenutku kada pišem, konac januara 2007.

Megaliti u tunelu

Drugi tekst, "OTKRIĆE MEGALIT KAMENE PLOČE T-1" ili "DISCOVERY OF THE T-1 MEGALITH"), napušta Vratnicu radi tunela koji se nalazi u Ravni, na skoro tri kilometra od Visočice. Prvi značajan element je autorova upornost da identificira stijenu u kojoj je rudnik izgrađen od "marinske breće". Govoriti o "breći" je jako diskutabilno, geolozi više vole govoriti o "konglomeratima" kada su fragmenti jasno zaokruženi, kao što je u ovom slučaju jasno vidljivo, ali ono što najviše smeta je riječ "marinska" upotrijebljena za stijenu kojoj autor procjenjuje starost, kao što će se vidjeti, na petnaestak tisuća godina... Međutim, područje Visokog nije bilo pokriveno morem manje od 20 miliona godina, a te stijene su ovdje geolozi identificirali kao sastavni dio Lašvanske serije, naslaganih konglomerata u unutrašnjem slatkovodnom jezeru na kraju Miocena, prije desetaka miliona godina (vidjeti potpuni članak o geologiji područja Visoko).

Muris Osmanagić zatim priča o otkriću dva "monolita", nazvanih T1 i T2, ponesen sa tim "marinskim brećama" ; radi se o dvije ploče pješčenjaka duže od dva metra i nekoliko centimetara debljine. Prvi od tih megalita T1, ima, kaže nam on, grupe "nepoznatih simbola" koje je autor odmah identificirao kao sastavni "dio nekog starog pisma". Tih simbola trebalo bi biti više desetaka, (pedesetak prema slijedećem tekstu, vidjeti dolje) ; međutim, interesantno je da primijetimo da nam autor daje jedan crtež da vidimo cjelinu "megalita" od svih simbola kojima je "pokriven" : suprotno, jedine slike koje se nalaze u tekstu (od kojih je jedna potpuno nejasna), pokazuju samo detalje i omogućavaju da se identificiraju samo maksimalno četiri različita simbola. Nijedna druga slika, nijedan drugi simbol nije objavljen na stranici Fondacije, i nigdje dalje na internetu. Slažem se da je dosta teško napraviti dobre fotografije na dnu teško dostupnog tunela, ali ipak je čudno da se teza o tako izuzetnom otkriću, ne naslanja na neosporne fotografije tih pedeset simbola... Međutim, Colette Dowell je imala priliku, tijekom svoje posjete u Visokom, da posjeti tunel u Ravnom u društvu sa Robertom Schochom, i ona izgleda smatra da postoje neke neobjašnjive razlike između onoga što je ona vidjela i slika koje je objavila Fondacija... (vidjeti cijeli tekst).

Muris Osmanagić završava svoj tekst pokušavajući odrediti starost megalita, a to postaje zaista komično. Slijedimo njegova razmišljanja :
– megalit je širi od tunela, dakle nije mogao biti unesen unutra, nego je napravljen na mjesta.
– megalit se nalazi ispod debelog sloja "marinske breće", dakle stariji je od nje, i napravljen je prije njenog taloženja.
– tunel je iskopan u "marinskoj breći", dakle napravljen je nakon njenog taloženja.

Imamo dakle, kronološki : 1) pravljenje monolita ; 2) taloženje (morem) "breće" ispod monolita ; iskopavanje tunela u "breći" nakon povlačenja mora.

Logika je neusporediva, ostaje da se odredi starost taloženja te "breće" : kao što i sam M.Osmanagić mora imati problema da zamisli jednu naprednu civilizaciju od prije 20 miliona godina, odnosno 10 miliona godina, što odgovara stvarnoj starosti "breće", primoran je da predloži mnogo recentniju starost te stijene, u skladu prije svega sa "hipotezama" koje je već objavio njegov sin o "dolini piramida". Rješenje je pronađeno, katastrofalna "poplava" ("najveća ekološka katastrofa u historiji čovječanstva", kaže nam on) može samo odgovarati kraju posljednjeg ledenog doba, "brzim topljenjem posljednjeg strašno debelog ledenog pokrivača u ostalom dijelu Evrope, koji je dostizao debljinu između 3,5 do 4,0 km".

Ovdje dakle pronalazimo - ali što je iznenađujuće za jednog inženjera Rudarstva i starog ministra za Rudarstvo i Energiju, isto dubinsko nepoznavanje kao i kod Gorana Čakića što je post-glacijalna transgresija i na koji način se odvijao kraj posljednje lednjačke epizode u Europi. Podsjetimo jednostavno da je flandrijska transgresija dobro poznata na europskim obalama, i da ona nije prelazila nekih stotinjak metara, što isključuje svako taloženje "marinske breće" u Ravnom, na više od 400 metara visine. Drugo moguće objašnjenje o prisutnosti tih megalita u vrlo malim tunelima da bi ih se moglo tu prenijeti, a koje ne zahtjeva iskrivljivanje lokalne geologije, bila bi pretpostavka da su se ti blokovi pješčenjaka prirodno našli uključeni u konglomerate iz Miocena, jer su se jednostavno nalazili na dnu jezera Zenica-Sarajevo u trenutku taloženja konglomerata. Ako se radi o pješčenjacima koji datiraju iz srednjeg Miocena, oni su puno stariji od konglomerata od više miliona godina, što je ostavilo, u korist djelomičnog izranjanja dijela jezera, neophodno vrijeme za otvaranje i trošenje izloženijeg sloja od ostalih. Što se tiče "simbola", iako nema nikakve sumnje da ih je ljudska ruka ostavila, ništa apsolutno u ovom trenutku ne daje razloga da se tvrdi da je to, iz tog ili nekog drugog perioda.

Najstariji alfabet na svijetu ?

Kada su misteriozni simboli bili otkriveni i "datirani", ostalo je da ih se analizira ; a treći opus Murisa Osmanagića teži da to napravi, "POREDJENJE SIMBOLA I ZNAKOVA" ili "COMPARISON OF SYMBOLS AND SIGNS", pod-naslov "Prahistorijskog proto bosanskog pisma, zapadoevropskih runa i starog feničanskog alfabeta". Kao što njegov naslov govori, u tom tekstu se radi o uspoređivanju "alfabeta" od 50 znakova (za čiji veći dio, podsjećam na to, nikakva fotografija nije objavljena) koje je autor rekonstruirao sa alfabetima iz različitih epoha, ovdje fenićanski alfabet, grčki alfabet, i germanske i anglo-saksonske rune (ili futhark). Iako ni ja nisam epigrafičar, nemam mišljenje o znanstvenoj vrijednosti analize M.Osmanagića, zadovoljiti ću se nekim primjedbama zdravog razuma, svjetovnim.

Pređimo na uvod koji se vraća na veliku starost simbola (više od 10 000 godina, po autoru) i na epizodu kataklizmičke poplave na kraju prve glacijalne ere ; prvi autorov argument kako bi objasnio da se radi doista o jednom "alfabetu" je činjenica da se "svih 10 prvih feničanskih brojeva mogu izvesti iz liste protobosanskih simbola". Međutim, tih "10 prvih feničanskih brojeva" su ustvari jednostavne vertikalne crte ; po toj logici, bilo koji grafit na kamenu mogao bi isto tako biti kvalificiran kao alfabet ! Muris Osmanagić nastavlja svoje dokazivanje identificirajući dva slična slova u feničanskom alfabetu, i "proto-bosanskom alfabetu", X i Y. Njegova evidentna povezanost mora biti smatrana kao preteča feničanskog.
M.Osmanagić se zatim čudi nedostatku, u grčkom i feničanskom alfabetu, simbola u obliku strijele pronađenog "na istaknutim mjestima" megalita T1 (zašto tu taj nedostatak, da li je iznenađujući, a ne drugi mnogobrojni simboli koji se isto tako ne nalaze u grčkom i feničanskom alfabetu ? tajna !). Ali, čudo, pronalazi se naprotiv strijela u runskom alfabetu - kao i, držite se dobro, na svim geografskim kartama gdje taj simbol označava Sjever !!! Suprotno, runski alfabet ne sadrži "Y" koji za njega postoji u grčkom i feničanskom alfabetu : za Murisa Osmanagića, "sve to nije historijski slučajno" [1].

Zaključak M. Osmanagića, da je monolit iz Ravne dio koji nedostaje, a koji će omogućiti da se razriješi "slagalica" sa porijeklom alfabeta : budući da je "proto-bosanski" jedini koji ima istovremeno "Y" i strijelu, dakle, on je istovremeno preteča i runa i feničanskog alfabeta, dakle, svih europskih alfabeta "od Sjevernog mora do Mediterana", a zasnovao ga je na prisutnosti ili nedostatku ova dva simbola (strijela i "Y"). I on dakle identificira s "planetarnom silom i pomorskom imperijom, čije je središte bilo u Bosanakoj dolini piramida"... Osobno, smatram da je šteta što M.Osmanagić Senior nije proširio svoju analizu na ne-europske alfabete, mogao bi sigurno pronaći neke druge koincidencije koje nisu "historijski slučajno" ; nezamislivo je da tragovi jedne "planetarne sile" se ne pronalaze također u indonezijskom alfabetu batak, kao u japanskom goujuon ili indijskom devanagri...

Preteča svih amfitatara

Posljedni tekst Murisa Osmanagića je, po mom ukusu, najosebujniji iz serije. Nazvan "TAJNE PRAHISTORIJSKOG RELJEFA" ili "SECRETS OF THE PRE-HISTORIC RELIEF", omogućava nam da otkrijemo posebne tajne "megalita T2" otkrivenog na nekih desetaka metara od T1. Za razliku od prvog, ovaj megalit nema ravnu i glatku površinu, ali sličan je, kaže nam autor, reduciranom modelu terena, "modeliran reljef, s brdima, dolinama, planinama i rijekama" :

Suštinsko pitanje, po autoru, je da se sazna da li se radi o reljefnoj karti, i o kojem području. Kako je M.Osmanagić pristaša znanstvene metode, počinje da isključuje mogućnost da taj reljef može imati prirodno porijeklo, odbacujući pseudo-argument : nije moguće, kaže nam on, da je ovaj reljef možda mogao biti "djelo podzemnog pritiska od višeležećih naslaga, koji je mogao utiskivati pojedine oblutice krupnijeg kamena u ravnu pješčanu površinu". Iskreno, ne vjerujem da bi jedan geolog dostojan svog imena mogao ikada dati tako smiješnu hipotezu [2]. Dakle, kako je na taj način "prirodna" hipoteza isključena, taj reljef može biti samo rezultat namjerne ljudske intervencije.

Sada kada je i to jasno, ostaje samo da se identificira tako predstavljen teritorij ; tu, nema potrebe za teško dokazivanje : autoru je dovoljno da pogleda sliku megalita i sliku sa Google Earth-a, koje su upotpunjene sa nekoliko nacrtanih crteža, da bi se zaključilo da ta "prahistorijska karta" predstavlja "Dolinu Piramida" :

Kao što je to i sam autor prepoznao : "Ovakav rezultat istraživanja je toliko fascinantan, da se dodiruje s naučnom fantazijom"... I stvarno, smatrati tri neodređene sličnosti među nekim detaljima sa kamena i jedne slika sa Google Earth-a kao dovoljnu osnovu za postavljanje teorije o izvanrednoj civilizaciji, kao što je to zatim učinio Muris Osmanagić, izgleda mi da više otkriva - lošu - naučnu fantaziju nego znanstveni rad...

Na tim slabim osnovama M. Osmanagić gradi nekoliko hipoteza o tehnologiji te civilizacije, tehnologije koja omogućava da "izlivaju" kartu u tri dimenzije njegovog teritorija u obliku bloka pješčenjaka - hipoteza koju je po njemu potvrdio famozni fantomski izvještaj Instituta za Graditeljstvo iz Tuzle (vidjeti posebno ovdje paragraf o izmišljenom tumačenju, koji se zasniva na nepostojećem izvještaju, što radi Semir Osmanagić sa konglmeratima sa Visočice). Isto tako hipoteze o ulozi "doline Piramida" : za M.Osmanagića oca, ta dolina nije bila obično mjesto, nego "pravi metropolis prve panevropske imperije od Irske do Egipta, koja je po svome prostranstvu premašivala prostore, mnogo hiljada godina kasnijeg, starog Rimskog carstva"...

Što je sadržavala ta "metropola", osim "piramida" ? Autor uočava linearnu strukturu, dobro vidljivu i na slici Google-a i na "karti reljefa" ; dakle, linearna struktura na aktualnoj satelitskoj slici je put, on iz toga zaključuje da je taj put postojao već u prahistoriji, dodatni dokaz, ako je to trebalo, o važnosti "metropole", i o "postojanju cestovne infrastrukture, sagrađene u prahistorijsko vrijeme dolinom rijeke Bosne".

Druga zanimljiva "struktura" koju je otkrio autor i na slici Google-a, i na bloku pješčenjaka je ovaj udubljeni oblik :

koju autor uspoređuje sa označenim brdom crvenom strjelicom na ovoj zračnoj fotografiji :

Po njemu, ovo brdo, čiji "oblik nikako ne liči na prirodno brdo" je gigantski "amfiteatar", "preteča svih antičkih amfiteatra" kao što je Visočica bila "majka svih piramida", amfiteatar koji je mogao također služiti istom slučajnošću kao kamenolom koji je davao materijale za izgradnju cjeline "doline Piramida" [3]. Ali, očito je da M.Osmanagić Senior nije nikada pažljivo pregledao crtež obala duž rijeke koja oblikuje meandre u brdovitom području, možda bi primijetio da udubljena obala meandra može sasvim lako predstavljati oblik sličan njegovom "amfiteatru" ; ovdje na primjer meandar Queuille u Auvergne-u :

Karakterističan oblik Krstaca vjerojatno potječe iz starog meandra Fojnice :

Ali po autoru, posljednji dokaz tek stiže ; obavještava nas da "postoji još četvrti, ovog puta mitološki znak, da reljef na megalitnoj kamenoj ploči T-2 predstavlja teritoriju, koja je bila pod zaštitom jednog nadnaravnog božanstva iz drugog svijeta"... Ovaj četvrti znak je objavljen u septembru 2006, kao članak koji uskoro dolazi, a ja moram priznati gubim nadu jer nisam to vidjela da dolazi, nakon ovog petog teksta koje samo može dovršiti djelo Murisa Osmanagića.